Ivan Šeremet: Strategija pomaka, Galerija Balen, Starčevićeva 40, veljača-ožujak 2002. Slavonski Brod

Ovom izložbom Ivan Šeremet po prvi puta brodskoj publici predstavlja svoj minimalistički ciklus radova nastalih u posljednjih desetak godina. Riječ je o apstraktnim crno-bijelim slikama, objektima i grafikama. Povijesničari umjetnosti koji su se bavili ovim Šeremetovim ciklusom smještaju ga u kontekst hrvatske geometrijsko-konstruktivističke umjetnosti druge polovice 20.stoljeća. Naglašavaju se vidljivi autorski potezi kistom, koji ga razlikuju od minimalističke prakse šezdesetih, zatim dinamika kontrasta crnog i bijelog i na kraju tema pomaka kao ono specifično. Mladenka Šolman, autorica predgovora za ovu izložbu, promiče temu pomaka u cijelokupnu "strategiju pomaka". Važno je također naglasiti i suvremeni likovni jezik ovih radova koji ne samo da minimalizam obogaćuje značenjem nego i zorno prikazuje dekonstruktivistički princip binarne opozicije: crno/bijelo, dobro/zlo, lijepo/ružno, pravo/krivo...

Možda je upravo dualizam pravog/krivog i najzanimljiviji za daljnje čitanje ovih radova, imajući na umu knjigu Differencing theCanon (1999.) britanske teoretičarke umjetnosti Griselde Pollock, posebice poglavlje o kanonu i kulturnim ratovima.

Kanon je riječ grčkog porijekla koja znači standard ili pravilo. U umjetničkom smislu, kanon je ono što akademske institucije i sami umjetnici uspostave kao ono najbolje, najreprezentativnije i najznačajnije. To je ono neupitno u što se treba ugledati i često se poistovijećuje s Istinom i Ljepotom. Imamo tako, na primjer, renesansni kanon, modernistički kanon, zapadni kanon i sl. Razmišljajući u tom kontekstu o brodskom umjetničkom kanonu, mogli bi smo ga ukratko označiti sa akvarel/"realizam"/amaterizam.

Kanon je ukorijenjen u tradiciju, međutim važno je razumjeti da tradicija nije ono što nam povijest ostavlja, nego rezultat selekcije. Suvremeni stvaratelji tradicije također provode aktivni proces isključivanja ili zapostavljanja. Postojeća hegemonija nas prisiljava na samo-identifikaciju i prihvaćanje hegemonijskih formi kao neizbježnih i potrebnih. Takva logika nudi nam sigurnost ako smo isti ili opasnost ako smo različiti, nudi asimilaciju ili isključenje iz kanona.

Umjetnik o kome je ovdje riječ uspiješno propituje i podlaže kritici postojeći lokalni kanon. "Ovaj slikar živi i stvara daleko od ikakvog umjetnički relevantnog središta. Mjesto njegovog boravka, Slavonski Brod, nije samo zemljopisno pomaknuto u stranu." (Zvonko Makovic)

U tom smislu, zanimljiv je bio vidljivi izostanak predstavnika lokalnog kanona sa otovrenja Šeremetove izložbe, kao i slab interes za ovog svakako jednog od najrelevantnijih suvremenih hrvatskih umjetnika.

Sigmund Freud kaže kako stvarni interes publike za umjetnost ne leži u umjetnosti samoj, nego u predodžbi koji ta publika ima o umjetniku kao "velikanu". Prema Freudovom tumačenju, radi se o infatilnoj fazi idealizacije oca, koja ubrzo biva preplavljena drugom bujicom osjećaja, naime suparništvom i razočarenjem.

Ova strategija pomaka, odmak od pravila, još jednom ukazuje na suvremenost Šeremetove umjetnosti. Kritika kanona od strane onih koji se osjećaju zakinuti ili bez glasa, jedno je od najvitalnijih područja umjetničkog djelovanja, bilo da se radi o kritici partijarhalnog ili monolitnog zapadnog kanona, pa čak i lokalnog.

Vrlo reduciranim sredstvima i ovom prilikom Šeremet uspijeva izraziti samu srž društvene stvarnosti.