Kortars Muveszeti Museum – Ludwig Museum Budapest
25.ožujak- 28. svibanj 2000.

O pozicijama i aspektima srednjoeuropske umjetnosti u poslijednjih pola stoljeca svojim djelima svijedoči 146 umjetnika po prvi puta okupljenih u toj namjeri. Izložbu je inicirao Lorand Hegyi, mađar po rođenju, ravnatelj Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig u Beču, koji Srednju Europu doživljava kao hipotezu i način života. Smatrajući kako su ekonomski, politički i ideološki uvijeti stvorili socijalne, mentalne i kulturne situacije koje ovo područje razlikuju od Zapadne i Istočne Europe, Hegyi navodi i nekoliko karakteristika srednjoeuropske kulture. Trajna kriza identiteta, izizetno političko i moralno značenje intelektualaca, umjetnika i pisaca, sentimentalna percepcija povijesti stalno prisutna u umjetnosti i životu, konfuzija profesionalne kompetencije i nepovjerenje prema novome ističu se kao najupečatljivije značajke.

Ovu ambicioznu izložbu realizirao je uz pomoć autora –suradnika : Anda Rottenberg za Poljsku, Jiri Sevčik i Jana Sevčikova za Cesku, Katarina Rusnakova za Slovačku, Dieter Schrage za Austriju, Katalin Neray za Mađarsku. Dunja Blažević surađivala je sa šest predstavnika iz zemalja bivše Jugoslavije.

Ove su zemljenakon drugog svjetskog rata imale različite sudbine, Poljska, Cehoslovačka i Mađarska su bile članice Istočnog Bloka, Jugoslavija je bila nesvrstana, Austrija neutralna. Redom su u devedesetima doživjele značajne promjene i prekretnice. Ovom se prigodom nastoji dokumentirati cijelo to razdoblje ukljuVujuCi i odrednice umjetnosti nakon prijelomne 1989.

Pojedine su zemlje pokušale dati cjelovitiji pregled i kompletniju sliku umjetnickih zbivanja, što se svakako odnosi na Poljsku, Mađarsku, Austriju i Hrvatsku za koju je zaslužna Branka Stipančić. Hrvatska potvrđuje snagu svojih umjetničkih ostvarenja djelima Gattina, Gorgone, Mladena Stilinovića, Sanje Iveković I dr. Ipak, primjetno je odsustvo generacije umjetnika odraslih u devedesetima.

Među ostalim umjetnicima se Ističe Zuzanna Janin sa žičanom skulpturom Is That What You Realy Want:Virtual Sex?. Zatim Elke Krystufek koja u seriji od 17 fotografija problematizira identitet, tijelo, intimu. Mauntean&Rosenblum s djelom Unplugged I označavaju suvremeni duh mlade globalne umjetnosti. Milan Knižak zastupljen je s Českim krajolikom iza 1990. u kojem žive patuljci, rastu prirodne i bajkovite, jestive i otrovne raznobojne gljive, a iznad svih se uzdiže glava Havela.

Posebno mjesto zauzima Retroavangarada slavnih slovenskih osamdesetih. Mladi sarajevski umjetnik Nebojša Serić-Šoba predstavlja se djelom Heroji iz 1999. Instalaciju čini pet crnobijelih fotografija mladih muškaraca, a svakoj je na postolju pridružen po jedan predmet: šivaća mašina Bagat, boca biljnog likera Badel, električna grijalica Končar, bonbonjera Bajadera Kraš, televizija Cajavec. Ti mladići su poginuli, a imena su im zabilježena na proizvodima. Ali, mašina je zahrđana i pokvarena, liker je gorki, grijalica istrošena, TV ne radi. Ironična instalacija koja priča o prošlosti s referencama na sadašnjost!

Kod mlade generacije srpskih umjetnika zamjetno je preferiranje virtualne realnosti, odnosi se to na Milicu Tomić i asociaciju Apsolutno, koji istražuju mogućnosti interneta u smislu umjetničkog izražavanja. Pažnju plijene ulja na platnu Akosa Birkasa i Laszla Fehera iz osamdesetih.

Puno šturiju sliku nudi Makedonija koja je zastupljena s dva recentna, od kojih je zanimljivo propitivanje nacionalnog identiteta u Portretu građana FYROMa iza1998. A. Stankovskog I B. Sarkanjca. U Crnoj Gori pak, sudeći po tri izložene slike, sve se završilo u pedesetima.

Valja spomenuti kako umjetnost socijalističkog realizma ili “sluzbena umjetnost” kao zaseban žanr i karakteristika vremena o kojem je ovdje riječ nije uključena.

Geometrija pedesetih, konceptualne sedamdesete, šarene devedesete, slikarstvo osamdesetih međusobno se prožimaju, pa izložba djeluje pomalo kaotično i konfuzno, što se može shvatiti kao metafora prostora i vremena.

Lorand Hegyi naglašava kako cilj nije samo komparativno upoznavanje s umjetničkim procesima na nekad homogenijem a u poslijednjih pedeset godina puno heterogenijem prostoru, nego se nada kako će izložba putujući gradovima Srednje i Zapadne Europe utjecati na tijek daljih umjetničkih aktivnosti.

Ovog ljeta izložba se seli u Barcelonu, na jesen u Southampton, a na proljeće slijedeće godine u Prag.

Maja Balen